петак, 7. фебруар 2025.

Ponos Bloka 45 : Slobodan Boban Janković

Slobodan Boban Janković, bivši košarkaš Crvene zvezde i miljenik navijača, bio je poseban po mnogo čemu, stilu igre, ponašanju, srčanosti i poštenju. Njegova karijera i život su ostali tragično sećanje, primer i opomena, ali i uzor za mnoge. Mladost je proveo u Bloku 45, a stasao na terenu između zgrada 167, 173, 175, 181, 183 i 185 u Ulici Jurija Gagarina (teren gde se održava tradionalni vatormet).  Živeo je u J.G. 175.

Janković je rođen 15. decembra 1963. godine u Lučanima. U Beogradu je od sedme godine, a sa nepunih 17 debitovao je za prvi tim Crvene zvezde u čijem dresu je u 12 sezona odigrao 326 utakmica. Pohađao je osnovnu školu Branko Radičević. Prošao je kroz sve reprezentativne selekcije, a bio je na širem spisku reprezentativaca za nastup na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. godine, kad je plavima, zbog sankcija UN, uskraćeno učešće.

U prvi tim Crvene zvezde ušao je kao šesnaestogodišnjak. Crveno-beli su se tada nalazili u velikim problemima. Ranko Žeravica je pravio novu ekipu i pružio je mladom košgeteru šansu u seniorskom timu.

Kao igrača ga je odlikovala fizička snaga, ali nije bio atletski građen, delovao je debeljuškasto i dobio je nadimak Guza, pogodićete već zbog čega. To mu nije smetalo da bude jedan od najubojitijih igrača koje je tim sa Malog Kalemegdana ikada imao u svojoj istoriji.

Krasila ga je nepredvidivost u igri, voleo je loptu u rukama i živeo za odlučujuće trenutke i šuteve. Često je iznenađivao sve aktere meča dalekometnom paljbom, a u napadu nije imao slabu tačku, podjednako je bio ubojit iz svih pozicija. Imao je savršenu tehniku šuta, a preciznost na nivou kojim danas malo ko može da se pohvali.

U poslednjoj sezoni u Zvezdi bio je MVP domaće lige, uprkos tome što je za najveće rivale imao igrače iz generacije Partizana osvajača Kupa šampiona.

Već pred zalazak svoje karijere otišao je preko, u Grčku gde je igrao za Panionis kod Vlade Đurovića. Postavio se kao bitna figura grčkog prvoligaša, a onda je došao taj kobni 28. april 1993. godine kada je u sekundi je promenio sopstveni život.

Iznerviran jednom sudijskom odlukom na utakmici protiv Panatenaikosa u polufinalu grčkog plej ofa pri rezultatu 56:50, kada mu nije dosuđen faul nakon koša, udario je glavom u konstrukciju, povredio kičmu i ostao doživotno vezan za invalidska kolica. Čovek koji je živeo '360 na sat', kako je voleo da kaže za sebe, priznao je da je od tada postao 'Boban iz drugog života'... Nije se predavao, živeo je u Atini i Beogradu, nije se odvajao od košarkaškog terena.

Iste noći su mu lekari jedva spasili život, a ispred bolnice je bilo više od 6.000 navijača iz Grčke koji su se okupili u znak podrške svom ljubimcu. Nakon tragičnog događaja u Grčkoj doneta je odluka da se sve konstrukcije oblažu podlogom od sunđera kako se slične stvari ne bi ponovile.

Tada je započela Bobanova borba za mesto u društvu i goli život koja je trajala 13 godina. U jednoj sekundi mu se život potpuno promenio i čovek koji je bio neuhvatljiv na terenu morao je da se privikava na život u kolicima.

U periodu posle povrede bilo je izuzetno teških trenutaka u kojima su ga zaboravili neki koje je igrama zadužio, ali se to vremenom menjalo.

Navijačka grupa Olimpijakosa "Gate 7" je organizovala humanitarni turnir i utakmicu pod nazivom "Svi Bobanovi prijatelji" i sredstva prikupljena na toj manifestaciji korišćena su za lečenje nesrećnog bivšeg košarkaša.

Pomagali su i iz Crvene zvezde akcijama koje je pokrenuo pokojni Rajko Žižić, veliki Bobanov prijatelj. Veliko poštovanje imao je i u celoj Grčkoj, a posebno u Panioniosu, klubu koji ga je potpuno prihvatio. I dan danas navijači pevaju pesme posvećene Bobanu, a čitava dvorana je oblepljena njegovim slikama.

Beogradska publika poslednji put ga je videla na oproštaju Saše Đorđevića, čiji je bio specijalni gost. Ostaće zauvek zapamćene njegove suze koje nije mogao da sakrije, ali i sve ono što je za košarku uradio. Pamtiće se njegova borbenost na terenu, sasvim drugačiji način života od ostalih sportista.

Na Vidovdan 2006. godine u Grčkoj, na ostrvu Rodos, u 43. godini Slobodan je iznenada preminuo. Janković je na poslednje putovanje isplovio iz Pireja, a na brodu koji se kretao ka Rodosu, gde je planirao da provede godišnji odmor, doživeo je srčani udar. Kapetan broda je promenio kurs ka najbližem ostrvu kako bi se Jankoviću ukazala pomoć, ali je za sve već bilo kasno.

Grčki mediji ovu vest su objavili kao udarnu. Čim je čuo tragičnu vest, gradonačelnik Nea Smirnija je zamolio ljude Sirosa da prebace Jankovićevo telo u Atinu zbog sahrane, i rekao da će se on pobrinuti za sve troškove.

Slobodan je sahranjen uz prisustvo nekoliko hiljada ljudi, uključujući i navijače rivalskih klubova. Pored članova porodice i najbližih prijatelja, sahrani su prisustvovali i Dejan Tomašević, Vlade Đurović, Dragan Tarlać i Branko Đurović, lekar koji je lečio Bobana, te Fasulas, Hristodulu, Kalaicis.

Panionios je povukao dres sa brojem 8, koji i dan danas stoji podno svodova njihove dvorane, kao i velika slika koja stoji u dvorani ovog tima sa Bobanovim likom.

Blokovci nikada nisu zaboravili Bobana, pa je tako u njegovu čast u Bloku 45 2024. godine održan Memorijalni turnir „Boban Janković Trta”, simbolično na terenu na kojem je stasao. 

I nije zaboravljen u svom Bloku 45. Za svoje komšije, on je i dalje jedan od klinaca, miljenika iz kraja!

„Generacija iz škole ‘Branko Radičević’. Zauvek u našim srcima“, napisala je  Snežana.

„Naš drug i komšija! Uvek u ♥️!“, „Sećamo se“, „Moj drug iz škole“, samo su neki od komentara.

Otkriven je i njegov neobičan nadimak – Guza.

„Guza za sva vremena! Počivaj u miru, LEGENDO! Slava ti“, napisao je Nenad.

Oglasila se i Bobanova profesorka fizike, koja je generacijama potom pričala o njemu :

„Divno dete, odličan učenik kome sam predavala fiziku. Odličan košarkaš kog i sada spominjem svojim učenicima, znajući za njegovu tragediju. Takve veličine ne smeju da se zaboravljaju!“, napisala je profesorka Jadranka.


tekst delimično preuzet sa telegraf.rs

понедељак, 3. фебруар 2025.

Penjalice u Bloku 45 : Od pergole do igrališta za hrabre i spretne

Pergola odnosno penjalica, sredinom sedamdesetih godina

Blok 45, jedno od kultnih novobeogradskih naselja, bio je i ostao sinonim za detinjstvo provedeno napolju, bezbrižnu igru i kreativne načine zabave. Medu svim igralištima, terenima i improvizovanim poligonima, jedno mesto je ostavilo poseban trag u sećanjima generacija – penjalica napravljena od cigli i drvenih greda, zamišljena kao pergola s puzavicama, ali u stvarnosti, postala je pravi test hrabrosti i veštine za decu tog doba.

Igralište samo za najhrabrije

Bilo je to mesto gde su se spretni peli uz ciglene stubove i balansirali po drvenim gredama. Igralo se „šugice“ na visini, hodalo od daske do daske, preskakalo i skalalo dole, pa se opet vracalo gore. Ko nije znao svrhu ove neobicne konstrukcije, mogao je samo da posmatra sa strane, ali za decu Bloka 45 – ona je bila nepresušni izvor avanture.

Nije bilo strunjaca ispod, nije bilo zaštitnih ograda, samo hrabrost i snalažljivost. Nekima je penjalica služila kao gol za „viktorije“, dok su drugi na njoj igrali igru „kod koga su makazice?“. Deca su se gadala loptom dok su ostali bežali po drvenim gredama, a često se se baš na njoj igrala igre 10,9 i „Amerikanca“.

Nije bilo dileme – penjalica je bila teritorija samo za hrabre. Oni najspremniji su skakali s nje, a oni manje hrabri su „četvoronoške“ prelazili preko je. Pravi majstori su je savladavali u trku.

Više od igre – deo identiteta

Arhitekta možda nije predvideo da ce deca koristiti ovu pergolu kao poligon za avanture, ali Blok 45 je uvek bio poznat po tome da se njegove infrastrukturne gradevine koriste na maštovite načine. Ove igre nisu bile samo zabava – bile su oblik fizicke i takticke veštine, nacin na koji su deca učila da osvajaju prostor i prevazilaze strah.

Generacije su odrasle na tim penjalicama, deo svakodnevnih izazova i dokazivanja. Danas ih više nema, ali secanja na njih žive kroz priče onih koji su imali sreću da detinjstvo provedu baš u Bloku 45, u eri kada su ulice, igrališta i pergole bile avanturisticki tereni neograničenih mogućnosti.


Kako je trebalo da izgleda
          
Ostaci jedne od pergola, 2011. godine

          


петак, 31. јануар 2025.

Novobeogradski festival kulture u Bloku 45


Gradska opština Novi Beograd tokom februara organizovaće niz besplatnih radionica i kulturnih događaja prevashodno za decu ali i za odrasle.

Manifestacija pod nazivom „Novobeogradski festival kulture“, u prostorijama NBKM, Jurija Gagarina 221, počinje u subotu 1. februara i traje do 28. februara. Festival se završava 1. marta, humanitarnom aukcijom radova sa likovnih radionica.

Dečija predstava „Peđolino, Ceca i deca“, na programu je 1. februara u 12 časova. Istog dana u 19 časova u Blok galeriji biće otvorena izložba autorke Nađe Petuhov. Izložba će trajati do 12. februara. Likovne radionice za decu na programu su 2. i 23. februara, u 12 časova.

Deca će moći da učestvuju u slikanju crtanju, vajanju, modelovanju i upotrebi prirodnih materijala za kolažne radove.

U subotu 8. februara u 12 časova, najmlađi će moći da pogledaju predstavu „Tužni psić“. Dramske radionice na programu su 9. i 16. februara u 12 časova.

Na besplatnim dramskim radionicama deca će se upoznati sa dramskom umetnošću; glumačkim tehnikama za prevazilaženje treme i straha od javnog nastupa, moći će da steknu samopouzdanje i podstaknu koncentraciju tokom javnog nastupa, nauče kako da govor prilagode dramskom tekstu i poeziji i upoznaju se sa scenskim pokretom. Predavač je glumica Danica Todorović.

Izložba Milorada Miše Cvetičanina u Blok galeriji, biće otvorena 14. februara i trajaće do 26. februara.

Dečija predstava „Zaistinska srpska bajka“ biće izvedena 15. februara u 12 časova, a predstava „Cvrčak i mrav“ 22. februara, takođe u 12 časova.

Izložba autorke Jovane Subašić u Blok galeriji, biće otvorena 28. februara u 19 časova i trajaće do 12. marta.